Sredačka Župa Home Page

subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link
subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link
subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link
subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link
subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link
subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link
subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link
subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link
Povratak Srba u Sredsku

Selo Sredska, sa svojih sedam zaselaka, nalazi se u Sredackoj Zupi, u Opstini Prizren. Do agresije zivelo je ovde oko 300 stanovnika srpske nacionalnosti. Planinski uslovi zivota (selo se prostire na padinama Sar-planine), omogucili su jedino bavljenje stocarstvom. Nesto malo povrsina bilo je pod vocnjacima. Vecina njegovih stanovnika radila je u Prizrenu, gde su se i mladi uglavnom skolovali. Preko vikenda su se svi vracali u selo i to su dani kojih se oni i danas najradije secaju. U junu 1999. godine svi stanovnici napustaju selo. Vise od tri godine u selu nije bilo zivota. Mnoge kuce su opljackane i zapaljene. Pre godinu dana planom povratka obuhvacen je i ovaj deo Kosova i Metohije. Kako Sredacka Zupa izgleda danas?
Povratnici u Sredsku popravljaju svoje kuce, pojedinci cekaju da im se izgrade nove u okolnim zaseocima i pricaju o svojim nevoljama i zeljama za opstanak.
- Ja i moja supruga smo se vratili u organizaciji ICMC 1. oktobra ove godine, zajedno sa jos jednom porodicom -prica nam Radovan Gogic.
On dodaje da su pre organizovanog povratka dolazili u selo. Kuca je bila u haosu, ali se dala popraviti. Do povratka su ziveli u Kampu za raseljene u Kragujevcu, dok su im kcerka, sin i snaja trenutno u Kraljevu.
Prema njihovim recima, zelja za povratkom postoji, ali se proces veoma sporo odvija.
U selu nema televizijskog signala, po stampu i namirnice moraju u susedno bosnjacko selo Recane. Ambulanta je trenutno smestena u zgradi Lovackog doma i radi ponedeljkom i cetvrtkom. Prostorije Lovackog doma koriste se i kao privremeni smestaj za povratnike, cije kuce jos nisu izgradene. U njemu zaticemo porodicu Nedeljkovic, koja ce jos neko vreme provesti van svog doma, jer im kuca u obliznjem zaseoku jos nije zavrsena. Za sada se ne zale. Domacin ove familije, Zivojin, boluje od dijabetesa i prica da su mu pre povratka rekli da ce sigurno moci da kontrolise nivo secera u krvi u seoskoj ambulanti. Tako nesto je za sada nemoguce. NJemu i njegovoj supruzi Momirki najbitnije je da su se vratili. Svesni su koliko je nov pocetak tezak i da povratak ne vredi mnogo ako se ne vrate i mladi ljudi, jer oni su buducnost.

 

 

 

 

Home | Tekstovi | Privacy Policy | Contact Us | © 2002-2006, Sredačka Župa Ltd.