Sredačka Župa Home Page

subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link | subglobal1 link
subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link | subglobal2 link
subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link | subglobal3 link
subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link | subglobal4 link
subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link | subglobal5 link
subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link | subglobal6 link
subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link | subglobal7 link
subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link | subglobal8 link

Zaduzbina Cara Dusana

Istocno od Prizrena, kraj same leve obale reke Bistrice, oko tri kilometra od varosi, ispod Visegrada, sazidao je svoju zaduzbinu, Manastir sv. arhandjela, car Dusan izmedju 1348. i 1352. godine. Car je obdario manastir brojnim imanjima, uvrstio ga u red stavropigijalnih (u nadleznosti patrijarha), a manastirsku crkvu odredio sebi za grobnicu gde je i sahranjen. Manastir je poceo zidati pre nego sto se proglasio za cara. Na istom mestu postojao je i ranije vizantijski manastir istoga imena. 
Posle pada Prizrena 1455. godine Turci su manastir opljackali i razorili, tako da je vec tada opusteo. Od najvecih nasih lavri (glavnih manastira) Dusanova zaduzbina prva je pocela da propada. "Moze biti da bi taj manastir i dalje postojao da se nije nasao jedan silezija i poturica, ali veoma zasluzna licnost za tursku carevinu. To je bio Sofi Sinan-pasa, rodjen u selu Viljni u Ljumskom srezu, ranije prizrenskog okruga". 


"Sinan-pasa je bio veoma ucen covek, te je zato nazvan Sofi. Bio je dva puta pomocnik velikog vezira, ucestvovao je u ratovima i bio gubernator Ofena (Peste), te je i Prizren, u administrativnom pogledu, spadao pod njegovu upravu. Tako mu se i dala prilika da porusi tu carsku zaduzbinu. Ukoliko ima istine u predanju, koje se odrzalo u Sredackoj Zupi, on je tu svoju zlu nameru izvrsio na jedan podli nacin, toboze po molbi samih hriscana Sredacke Zupe. 

Prokletstvo baceno na Vujice

Sinan-pasa je napisao tuzbu Sultanu, kako se u tome manastiru kriju razbojnici i na putu pored njega za Sredacku Zupu, Tetovo i Kacanik, pljackaju i ubijaju putnike, pa se moli za dozvolu da taj manastir porusi. A da bi za taj smer utvrdio istinitost svojih navoda potpisima staresina Sredacke Zupe, on pozove jednu najvidjeniju licnost iz porodice Vujica u selu Lokvici, da mu te potpise pokupi.  Za tu uslugu on obeca Vujicu da ce mu dati (kao) nagradu punu karlicu dukata. (Karlica je bila mera u Prizrenu za merenje zita; iznosila je 25-35 oka zita prema tezini pojedinih vrsta zita; oka - 1280 grama.) Vujic se polakomi na tu nagradu, pa pokupi trazene mu potpise i preda ih Sinan-pasi, a ovaj posalje Sultanu u Carigrad.  Kad je Sultan iz pomenute tuzbe video kakvo ,zlo potize iz manastira', on dozvoli Sinan-pasi da ga porusi.

Tada Sinan-pasa, mesto da nagradi Vujica karlicom dukata, on je karlicu napunio prosom, pa ga je pokrio dukatima. Zbog te prevare ucinjene Vujicu, ostali Srbi stanu koriti Lokvicane sto su ,prodali sv. Arhangela za karlicu prosa'.

Zbog prokletstva koje je baceno na Vujicevu porodicu, kazu da nikad nije imala vise od petorice svojih clanova, pa ni sada (krajem tridesetih godina 20. veka - pr. pr.).  Nije se obesio vec umro 
Kad je Sinan-pasa poceo rusiti manastir, onda je cela Sredacka Zupa ustala, napisala tuzbu Sultanu protivu Sinan-pasinog zuluma. I kad je Sultan video kako ga je Sinan-pasa ljuto prevario, on mu posalje svilen gajtan sa naredbom: ,ili da porusi dzamiju i obnovi manastir, ili da se obesi o svilen gajtan, koji je za to dobio'.

Sinan-pasa je radije pristao da se obesi, nego da porusi svoju zaduzbinu i obnovi manastir. 
Od materijala Dusanove zaduzbine Sinan-pasa je sazidao u Prizrenu dzamiju koja se po njegovom imenu zove Sinan-pasina dzamija. Kako se po predanju govori, dzamija je sazidana u obliku kakvoga je bio manastir sa jednostavnim kubetom. 
Kao sto se u nasim crkvenim knjigama oznacavaju i brojevi izvesnim slovima, tako su Turci svojim ciframa oznacavali izvesne glasove i sastavljali reci. To zovu ,ebdzetesabi'. Tako napis glasi da je dzamija podignuta po hedziri 1024. godine, nase 1614. A od tih cifara cita se Misal-i-dzenet, tj. dzamija slicna raju. 


Sinan-pasa je pri povratku iz Prizrena, po turskoj istoriji, ,umro' u Galipolju iste 1615. godine, posto je svoju zaduzbinu sazidao. Prema, dakle, turskoj istoriji, Sinan-pasa se nije obesio kao sto to nase predanje tvrdi"

(Petar Kostic, "Crkveni zivot pravoslavnih Srba u Prizrenu i njegovoj okolini u XIX veku", Beograd, 1928). 
Ovaj Sinan-pasa iz XVII veka nije Sinan-pasa iz XVI veka, koji je bio turski veliki vezir i komandovao turskom vojskom protiv Austrije. Po predanju, on je naredio da se mosti sv. Save prenesu iz manastir Mileseve i spale na Vracaru, u Beogradu, 27. aprila 1594. ili 1595. godine. 

Zemni ostaci cara Dusana pocivaju u sredisnjem delu Crkve sv. Marka u Beogradu. 

 

 

Home | Tekstovi | Privacy Policy | Contact Us | © 2002-2004, Sredacka Zupa Ltd.